Ovim vremeplovom upoznaćemo Vas sa istorijatom našeg
fudbalskog kluba od
njegovog osnivanja do danas.
Davne 1956. godine inicijativom Vite Savića i
doktora Dragana
Dinića osnovan je FK Nišavac, koji je svoje utakmice
kao domaćin igrao na igralištu u Prvoj Kutini, sve do 1958. kada
aktivnosti kluba zamiru. U ovom periodu za ekipu Nišavca
nastupali su između ostalih igrača: Zoran Čolaković (kasnije poznati trener mnogobrojnih
klubova među kojima je
i FK Radnički Niš), Petronije Dinić (igrač austrijskog drugoligaša Lijenca), Desimir
Tomić (kasnije trener FK Aluminijum)
zatim Bogdan Nikolić, po nadimcima: Sveta, Bade, Sekirče, Miski itd.
U avgustu 1969. klub ponovo biva aktiviran. Sve
zasluge za
rehabilitaciju Nišavca pripadaju po nadimcima: Miletu Osici,
Ratku Tomboli i Tiki Tatkovu, koji je na prvoj skupštini kluba izabran za sekretara. U
prvoj sezoni 1969/70. FK Nišavac je kao domaćin
svoje utakmice, osim na teranu u Prvoj Kutini, igrao i na igralištu u Niškoj Banji.
Igrači koji su nastupali u prvoj sezoni za FK Nišavac
bili su između ostalih, po nadimcima: Zoran Stanča, Milan Vaske, Iga Čorba, Dane
Kurubonja, Mima Pekin, Vlada Pop, Duško Malošašanin,
Ljubiša Jorgovan, Drakče Čapetko, Mile Nos, Krle, Tika Tatkov, Lisica, Miki Kuranac,
Časlav Džomba, Bora Radikinac i mnogi drugi...
Te godine FK Nišavac se takmičio u najnižoj ligi SFRJ, takozvanoj ligi "Aktiv", pored
klubova iz Jelašnice, Huma, Cerja, Leskovika, Malče itd.
Da bi se dobrom igrom i dobrim rezultatima na kraju sezone plasirao u viši rang.
Upravo taj rezultat motivisao je igrače, članove kluba i
simpatizere da u leto 1970. godine, dobrovoljnom akcijom
i humanitarnim
radom počnu sa formiranjem sopstvenog terena u N.N.Tesla.
I danas stadion ima izgled udubljenja (rupe) jer je na tom prostoru iskopavana zemlja za
potrebe tadašnje ciglane koja se tu i nalazila.
Glavnu motivaciju aktivistima davao je Petronije Peša Dinić koji je prvi počeo da vadi
cigle sa terena a najveći zadatak za sve bio je
uklanjanje viška zemljišta koji se u obliku ostrva nalazio na prostoru današnjeg
"gornjeg" šesnaesterca. Posle velikih radova izvršeno je
i poravnanje terena tako da je do današnjeg dana stadion zadržao izgled rupe zbog koga i
nosi naziv "Delnice". Postavljanjem stativa od
drveta topole, igralište je bilo spremno za sezonu 1970/71.
U toj
sezoni, tadašnji predsednik kluba Velimir Cvetanović (deda sadašnjeg prvotimca
Zdravka Cvetanovića) prihvata predlog obližnje fabrike "Đuro Salaj" da uzme učešće u
rukovođenju i finansiranju kluba. S'obzirom da se fabrika bavila
preradom obojenih metala, na izbornoj skupštini fabrike 22.2.1972. godine ime kluba je
promenjeno u FK Aluminijum koji takmičenje počinje
u najnižem rangu opštinske lige.
Izvanredni rezultati FK Aluminijum dovode u vrlo
kvalitetan rang a to je prvi razred
međuoptinskog fudbalskog saveza Niša. Takav uspeh donosi nove obaveze, odgovornosti a i
njihove teškoće. Trebalo je svlačionice iz
kruga fabrike prebaciti na igralište, ograditi ga, napraviti zaklone za rezervne igrače
i delegata a i sam teren popraviti. Ljudi koji
su rukovodili klubom nisu sedeli skrštenih ruku, pa su na čelu sa predsednikom kluba
Novicom Pešićem našli rešenja za otklanjanje tadanastalih problema.
Uz pomoć rukovodilaca pogona fabrike, problem ograde je bio rešen. Uz radni nalog
"galanterije" prva ograda je napravljena u leto 1975. a
uz dobrovoljni rad svih članova i fudbalera istog leta napravljene su svlačionice i
zakloni i time su svi tadašnji problemi bili otklonjeni.
Sezonu 1975/76. počinje tim u sledećem sastavu: J.
Ranđelović (Pure),
Lj. Nikolić (Buca), R. Nikolić (Lija), Petronije Dinić (Peša), R.Stojiljković (Cole),
Jovanović (Dida), Cvetković, Damjanović (Drakče), Stojković (Desko), Đurić (Džizi), M.
Ranđelović (Šilja), S. Kostić (Cene). Trener ekipe bio je
Desimir Tomić.
U periodu do 1980. godine kroz klub
je prošlo oko
200 igrača, a godina 1989. ostaće upamćena kao godina u
kojoj je
po prvi put formirana škola fudbala FK Aluminijum. Tog leta, pod devizom: "stvarati i
samo stvarati, čini dobro, ne kaj se", nekadašnji
prvotimac Svetislav Cene Kostić okupio je dečake rođene u periodu od 1975. do 1978. i
pokazao im prve fudbalske korake. Te godine za seniorsku
ekipu FK Aluminijum nastupali su po nadimcima sledeći igrači: Srba, Džaja, Trša, Rade,
Mesec, Moki, Žuća, Kelner, Dača, Vasić, Šera, Miki, Grof, Kure, Kole itd.
Nekoliko meseci kasnije, februara 1990. tadašnji
predsednik Jordan
Nikolić angažuje Dmitra Jovanovskog, bišeg istaknutog fudbalera
FK Radnički Niš, kasnije i bivšeg trenera niškog Železničara i Jastrebca za trenera
našeg tima. Jovanovski je za pomoćnika odabrao
Svetislava Ceneta Kostića. U tom zimskom prelaznom roku 1991.
Aluminijum je znatno pojačao igrački kadar, u klub su stigli:
Mamić (Palilulac), Veljković (D. Međurovo), Stojanović (Novoselac), Gavrilović (JNA), i
Slaviša Nikolić (omladinski pogon FK Radnički Niš).
Time je klub učinio značajan preduslov za juriš na titulu prvaka u ligi MFS - grupa
istok, u prolećnom delu šampionata i plasman u
regionalnu fudbalsku ligu. Agilna uprava na čelu sa Jordanom Nikolićem uspela je da
oživi interesovanje za fudbal u našem naselju i da stabilizuje
poslovanje kluba u najtešnjoj saradnji sa omladinskom organizacijom MZ "Nikola Tesla" i
preduzećem "Nissal" (bivši "Đuro Salaj").
U cilju stvaranja što boljih uslova izvršene su popravke terena i pripremni radovi za
izgradnju vodovodne mreže za zalivanje terena.
To je omogućilo nesmetan rad prvog tima ali i podmladka koji je predvodio trener Miodrag
Kocić. Tada su pripreme za prolećni deo prvenstva
počele bolje nego ikad, na treninge redovno je dolazilo od 25 - 30 igrača, što nije
zabeleženo od postanka kluba. Nesebičnu pomoć, naročito
mlađim igračima, svojim ličnim primerom ali i stručnim savetima i iskustvu u to vreme
pružao je veteran tima Miki Ranđelović. Zimu 1991.
Aluminijum je dočekao na prvom mestu MFS. Velike zasluge za ovako dobre rezultate
pripale su trenerima Jovanovskom, Novici Đokiću i
Petroniju Diniću. Atmosfera u klubu je bila sjajna, a utakmice je pratilo od 1000-2000
gledalaca, bubnjevi i trube su bili stalni
pratioci ambijenta na Delnicama. Kao najbolji strelac jesenjeg dela prvenstva za naš
klub bio je Dejan Glišić, koji je leta 1990. stigao kao
pojačanje iz
EI Mladosti. Glišić je na 7 utakmica postigao 15 golova. I ostali igrači dali su pun
doprinos tadašnje jesenje titule, veći od svih kapiten
Velibor Milenković, veteran Tričković, Jovanović, Dragan Zdravković, Golubović i
supertalentovani Slaviša Nikolić koji je ponikao u redovima juniora FK Radnički Niš i
koji
jošuvek brani boje našeg fudbalskog kluba.
1994.
godine, mimo
svih planova i očekivanja u završenoj sezoni Nišavsko - Topličke fudbalske lige
naš klub našao se na niskom 13. mestu, uspeo je da sačuva status ali brojna i verna
fudbalska publika u N.N.Tesla s'razlogom je tražila više.
Zato su usledile veoma značajne promene. Dotadašnji predsednik Jordan Nikolić se povukao
sa dužnosti i njega je nasledio Života Nikolić, ranije
potpredsednik. Ubrzo je usledila promena u upravi a i u igračkom kadru. Prvi potez bio
je angažovanje uz sugestije Zorana Čolakovića trenera u liku mladog
ali dovoljno iskusnog stručnjaka Svetislava Ceneta Kostića. Pošto je klub imao solidnu
kadetsku ekipu, kreće ponovo u rad i pionirska škola,
kako bi se zaokružio proces pripremanja fudbalera za predstojeće prvenstvo. Tog leta
1994. odigrao se po mnogoma najjači (drugi po redu)
memorijalni
turnir "DIKSONOVI DANI FUDBALA" u pomen na bivšeg igrača FK Radnički Niš i legendarnog
trenera mnogobrojnih klubova koji je tragično završio
život u periodu dok je bio trener naše ekipe. Te godine su na turniru učestvovale ekipe,
tada: "A" prvoligaš FK Radnički Niš, "A" drugoligaš Jatrebac (na golu sa bivšim
reprezentativcem Ivicom Kraljem),
srpskoligaš Palilulac, zonaš Naša Krila (Belotinac) i petoligaši Turist WB (Niška Banja)
i domaćin turnira FK Aluminijum.
Klub je u svom postojanju imao uspone i padove. Jedan od najvećih padova vezan je za
period od 2016. - 2019. kada je lokalna javnost izgubila
interesovanje
za
fudbalski klub. Zahvaljujući solo-angažovanju Dragana Felme Stojanovića, klub se održao
u životu. U sezoni2018/19. novo rukovodstvo preuzima
klub, nakon čega
se javlja i prvi uspeh,
nakon tri god. pauze, FK Aluminijum se plasirao u Prvu nišku ligu.